Budi jutro
na mom dlanu,
kap vode
na prah što se gubi.
Daleki sever,
vetar nad pučinom nemira,
iskra u oku
pod otvorenim nebom.
Sad kada sanjam
o visini
i kad sve sam video,
neverujem ponovnosti.
Budi visina
do koje ja bih,
kameni svetionik umara.
Kunem se
sad bih daleko,što dalje.
Među lišće požutelo
što pod dahom jesenjim
tumara.
Ja nisam bio tu,ti budi.
DISTANCE
Bemorning thepalm of my hand, water drop thepowderis to be lost.
FarNorth, windover theopen seaof unrest, sparkin the eye under theopen sky.
Now thatdream on the amount of whenallI saw, I do not believe again.
Beheight I woulddothat, stonelighthousetired. I swear I wouldnowfaraway.
Among theyellowing ofleaves asthebreath ofautumn roams. I was notthere,you be.
SVE PRIČE
Mi smo zatočenici
ovoga brda na kojem vjetrovi biju,
traga duge poslije kiše
moja tiha pjesmo,
u ruci trag rose,
rano jutro se prikrada
preko usana napola riječ.
Klizi prema tebi
kao pero tragom
na bijelom papiru,
ja sam tu negdje
na pola puta prema snu.
S ključem skrivenim u njedrima
kada se vratim,
kada ponekad svratim
sa žutim cvjetovima za tebe
moja tiha pjesmo.
Mi smo zatočeni
s pogledom u nepoznatu daljinu,
obamrli od nestvarne slutnje
i posustalog daha.
Hoću do vrha,
korakom za korakom u ovom plesu,
pijanom.
Mi smo zatočenici ovoga brda
gdje slike su nestvarno vatrene,
kao brodolomstvo preko valova,
s potopljenim mjesecom u pjeni.
Dok strune violina
se čuju,
ponirem,poniremo
u trenu kad poželjena je tišina
i kad bijeg je nestvarna potreba,
nestvarni ples povlači.
Vino ljubi
tamo gdje najviše zalutali smo
u izgubljenom trenu starog romantika,
kad kiše prate dugo
smišljenu nakanu
i kad srušeni su svi prelazi.
Sami smo
među mnogim obespokojenjima
i pitanjima gdje se uspeti ?
Ponirati bez bola,
neka sagori nebo ispod kojeg smo
zalutali !.
U lavirintu
u voćnjaku utočište prećutali,
gdje smo,šta je pod kaputom starim ?
U džepu skrito
toliko snažno na dohvatu.
Moja tiha pjesmo.
ALLSTORIES
We areprisoners thishill wherethe windsbeat, marklongafter the rain my silentsongs trail ofrosein her hand, early morningstalking throughword ofmouthhalf.
Glidestoward you footstepsas a feather on white paper, I'm heresomewhere halfwayto thedream.
On thekeyhiddenin the bosom when I get back, Sometimeswhen youstop by withyellow flowersfor you my silentsong. We havedetained with a viewto an unknowndistance faintedfromfancifulconjecture and thestalledbreath.
I wantto tip, stepby stepin this dance, drunk. We areprisonersof thishill wherethe pictures aresurrealfire, asa ship wreckageover the waves, floodedwithmoonin the foam.
While theviolinstrings be heard, sinks, delves in an instantwhenthe silence ishighly recommended: andwhen theflightis unrealneeds, unrealdanceretreats.
Wineloves wherewewanderedup lostin themomentof the oldromance, whenrainsfollowa long premeditatedintent ifall transitionshave been destroyed.
We ourselves among manyundead andissueswhere theysucceed? Sinkwithout pain, Letburnthe skyunder whichwe stray!.
In the labyrinth suppressedin the orchardshelter, wherewe are, whatwastheoldcoat? Thestashpocket sohardtoreach. My silentsong.
TO JE IMAGINACIJA KAMILLE
Pusti neka voda nosi,
kiša spira sve,
a ja ?
Ja sam već otišao.
Kamille ti si već zvala.
Tvoji doušnici plave vatre
potirali su tragove
i uzglavlje razmeštali
obično kada odem,
s ledenim vetrom u leđima.
Sada slobodno reci
Kamille !
To je tvoj glas
i ne ostavljaj žute cvetove
na mojim dlanovima,
slobodna kao ptica
nad mirišljavim liparom.
Šta si odgovorila ?
Ništa,
samo stara,bleda fotografija
u tvojoj ruci govori.
A ja učim nepostojanost
i svoje loše navike ostavljam
na ulazu.
TOTHEIMAGINATIONKAMILLE
Let thewatercarry, rainwashesall, I? I amalready gone.
Kamilleyou've alreadycalled.
Yourinformantsbluefire suppressedtheevidence andarranging thehead usuallywhen I go, theicywindattheir backs.
Now feel free totell Kamille! It'syour voice, and haveyellowflowers on my palms Freeas a bird thescents ofLipari.
What did yourespond? nothing just an old, fadedphotos in your handspeaks.
And Iam learningvolatility andleavetheir badhabits at the entrance.